Muzejski apetiti – od konvencije do ekstravagancije

Privatni se muzeji baziraju na samoodrživosti i trebaju voditi računa o svojoj profitabilnosti, no često se, kao i mediji, premalo trude da ne podilaze ukusu široke publike. S druge strane, javne muzejske ustanove kod nas su prilično uronjene u letargiji i učmalosti konvencionalnog programa s tek ponekom izložbom koja nas podigne na noge jer je riječ o entuzijastičnom istraživačkom radu pojedinaca koji čak ne moraju uvijek biti zaposlenici tih institucija.

Bilježnice Lee Popinjač

Teke, bilježnice, sveske, defteri; kod nas su riječi za predmete s listovima papira na koje se zapisuju bilješke, crteži i skice, napomene, planovi, natuknice, vodi dnevnik čitanja knjiga, a što sve reflektira način na koji onaj koji bilježi promatra stvari.

Što nakon obljetnica?

  Brojne ostavštine umjetnika, različito su i tek dijelom poznate, a katkad prepuštene slučaju. O tome kako „očigledno ne postoji ozbiljan interes države, što je ključno jer uključuje financiranje sustavnog prikupljanja i očuvanja ne samo književne, nego i svake druge umjetničke baštine“, pisala je Slavenka Drakulić u kolumni u Jutarnjem listu. Dobar uvid u nasljeđe …

Pročitaj više

Napokon u Zagrebu s Lovrenovićima

Konačno je došlo i do zagrebačke izložbe fotografija Josipa Lovrenovića Kameni tragovi sjećanja koje prate knjigu Bosanski križ s tekstom Ivana Lovrenovića. U fokusu je slabo poznat a zanimljiv još uvijek misteriozan fenomen čovjekolike sepulkralne plastike koja datira od 15. stoljeća naovamo, očit nastavak na kulturu podizanja stećaka. Njime se Ivan Lovrenović pionirski bavio u …

Pročitaj više

Trajanje u slici – Koraljka Kovač

Dugo traju procesi slikanja kod Koraljke Kovač i ona im ne raspoznaje jasno početke, a vjerojatno niti svršetke. Počinju li ispisivanjem dnevnika, polaganim nanošenjem linije, boje, tuša, pastela, voska i ulja, palimpsestima papirnatih slojeva, ili u susretima s nemogućnostima i ograničenjima? Zaista, poseban pogled prema vremenskom protezanju i povezanosti različitih procesa reflektira slika.

Savladani zadaci prostora Josipa Lovrenovića

Niti jedan drugi umjetnički medij ne zadovoljava moje unutarnje potrebe i razloge umjetničkog izražavanja tako potpuno kao što to može grafika. Iskustvo grafike obogatilo je moj privatni i profesionalni život nečim vrlo važnim: promišljanjem i radom u dugačkim vremenskim intervalima.

Vrt zvijeri Grgura Akrapa

Slikar nas suočava s činjenicom da slika govori i u odsustvu logičnog te koliko je važan utisak prikazanog kao i načina na koji je naslikana.

Miljenko Jergović: Kič je u temeljima lakog i bezbolnog priznanja nečije književne ili umjetničke vrijednosti

Jedna općeprihvaćena mudrost – dakle kič-mudrost – govori nam da će o značaju pojedinih umjetnika i njihovih djela suditi vrijeme, a da mi u ovom trenutku ne možemo ništa znati. Zašto bi bilo tako? Otkud to da je vrijeme tako pametno? I što to takozvana vječnost (kič-riječ!) zna, a što mi smrtnici ne bismo mogli znati? Osim što kič umire zajedno s protagonistima jedne epohe, tojest s onima koji su ga zastupali. Ne postoji svevremeni kič. Ne postoji sklepotina koja bi preživjela vlastitu epohu. Kič je smrtan, kao i sam čovjek. Zato ga toliko volimo.