Umjetnost nikada ne bi trebala biti objašnjiva. Pozivajući se na Einsteinovu primjedbu, nikad se umjetnost ne bi smjela moći osvojiti. Mislim da je umjetnost terapeutska za sve, uključujući i gledanje u nju. Ako je nitko ne gleda, ona nema svrhe. Inače, volim raditi i držim da je rad plemenit. I mogu reći da sam na neki način sretan što sam rođen iznimno siromašan jer mi je to koristilo.
Editor of Art Monthly: A better way to gain and audience, or readership – and retain it – is to stand for something. Taking a political stance – not party political – helps you and your readership to navigate a way through the crowded field of contemporary art. You cannot represent all art, so you have to take a view, in both senses. Ours at Art Monthly is broadly of the left, but critically so. Every decision is a political and ethical as well as aesthetic one: where you write, what you write, who you write about, why you write.
Uz izlazak nove Konture 168./169.
Privatni se muzeji baziraju na samoodrživosti i trebaju voditi računa o svojoj profitabilnosti, no često se, kao i mediji, premalo trude da ne podilaze ukusu široke publike. S druge strane, javne muzejske ustanove kod nas su prilično uronjene u letargiji i učmalosti konvencionalnog programa s tek ponekom izložbom koja nas podigne na noge jer je riječ o entuzijastičnom istraživačkom radu pojedinaca koji čak ne moraju uvijek biti zaposlenici tih institucija.
Teke, bilježnice, sveske, defteri; kod nas su riječi za predmete s listovima papira na koje se zapisuju bilješke, crteži i skice, napomene, planovi, natuknice, vodi dnevnik čitanja knjiga, a što sve reflektira način na koji onaj koji bilježi promatra stvari.
Brojne ostavštine umjetnika, različito su i tek dijelom poznate, a katkad prepuštene slučaju. O tome kako „očigledno ne postoji ozbiljan interes države, što je ključno jer uključuje financiranje sustavnog prikupljanja i očuvanja ne samo književne, nego i svake druge umjetničke baštine“, pisala je Slavenka Drakulić u kolumni u Jutarnjem listu. Dobar uvid u nasljeđe …
Jednako kao što su ovi spomenici vrijedni izvori sjećanja, tako je i fotografija neponovljiv govor o njima.
Dugo traju procesi slikanja kod Koraljke Kovač i ona im ne raspoznaje jasno početke, a vjerojatno niti svršetke. Počinju li ispisivanjem dnevnika, polaganim nanošenjem linije, boje, tuša, pastela, voska i ulja, palimpsestima papirnatih slojeva, ili u susretima s nemogućnostima i ograničenjima? Zaista, poseban pogled prema vremenskom protezanju i povezanosti različitih procesa reflektira slika.
Niti jedan drugi umjetnički medij ne zadovoljava moje unutarnje potrebe i razloge umjetničkog izražavanja tako potpuno kao što to može grafika. Iskustvo grafike obogatilo je moj privatni i profesionalni život nečim vrlo važnim: promišljanjem i radom u dugačkim vremenskim intervalima.
Očito da je uzroke i simptome nestanka kritike i raširenosti kiča potrebno sagledavati u suodnosu. „Svijet umjetnosti je postao kič“, ističu Max Ryynänen i Paco Barragán, urednici knjige objavljene prošle godine, a koja razmatra aktualna pitanja kiča, The Changing Meaning of Kitsch – From Rejection to Acceptance. Oni se pitaju: „Je li ta sveprisutnost kiča …